Mogu li svi plesati? #feverblog

Mogu li svi plesati? #feverblog

Fever blog post series

Ne znam plesati, ja sam antitalent, nemam smisla za ritam, imam dvije lijeve. Sve su to izjave koje se susreću u svakom izlasku, na svakoj svadbi ili općenito okupljanju gdje glazba poziva na ples.

Svi imaju kapacitet za izražavanje i gotovo sve kulture svijeta njeguju svoju tradiciju kroz neki oblik plesnog izričaja. Moglo bi se reći, to nam je prirodno.

Gotovo je svima zajedničko slušanje glazbe i čak nesvjesno njihanje glave ili lupkanje nogama uz osnovni ritam. Vrlo često pri pomisli na ples ljude zaustavljaju dva teška kamena spoticanja: sram i strah.

Sram je onaj zbog kojega brinemo je li način na koji plešemo prihvatljiv, kakvu poruku šaljemo ljudima oko sebe svojim plesom, djeluje li naš ples vulgarno. Takve sumnje i primisli ne dopuštaju nam da fokus prebacimo na glazbu.

Strah je onaj koji povlači crne misli. Strah od izrugivanja i osuđivanja od strane okoline su konačni začini za kataklizmu na plesnom podiju. U takvom moru crnih scenarija dobiva se ukočenost, neprirodno kretanje, fokus više nije na glazbi koja je glavni pokretač i gubi se ritam.

Najlakše bi bilo reći Pa pleši kao da te nitko ne gleda! Znamo da to nije lako. Ali i za to postoji provjereni recept: vježba i vrijeme. Kao za sve tako je i za ples potrebno uložiti volju i strpljenje kako bi tijelo kroz vježbu steklo određenu praksu. Sve što učimo s razumijevanjem, velikim brojem ponavljanja, kontinuirano i temeljito, naše tijelo će bez sumnje zapamtiti.

Ljudi su različiti i osjećaj za koordinaciju je kod nekih razvijen više, a kod nekih manje. Prema tome, neki ljudi uče brže, a neki sporije. Svatko ima svoj put napretka koji kroji na sebi svojstven način i neizbježno je ići putem koji vodi korak naprijed i dva natrag.

Da, svi mogu plesati, ali je proces napretka kod svakoga drukčiji.

Kada ljude ne bismo dijelili na dobre i loše plesače možda uopće ne bismo trebali pričati o samopouzdanju i svladavanju straha jer ne bi postojao strah od osude i izrugivanja.

Ipak, ne živimo u savršenom svijetu i valjda se u tome krije ljepota spoznaje samopouzdanja i sigurnosti u sebe. Ali i u nesavršenom svijetu za nas ne postoje dobri i loši plesači već oni koji mogu brže i sporije svladati tehniku.